Koprivnjak i
losion od koprive...
Godinama sam
posmatrala kako se starice udaraju strukovima koprive po vratnom i krsnom delu
kičme, po kolenima i skočnim zglobovima... „Ovo ti je, dete, zdravlje, od ovoga
beži i reuma i kostobolja... Kopriva je majka čoveku međ biljkama“, govorile
su, a mene je, čini mi se, čak i pogled
na žaru boleo i ne samo to, sa užasom se i dana danas budim kada sanjam da me
guraju u klasalu koprivu, dva pedlja višlju nego što sam i ja sama... Sećanja
se vraćaju u noćnim morama, ali to je neka druga priča...
Danas, dok sam
bila u šetnji kroz šumu, setila sam se večere koju je majka ponekad spremala
dok sam dete bila... Ni tada ni kasnije nikada nisam zgotovila ništa slično... Ne
sećam se ukusa kakav je bio, ako se ne varam nikada nisam ni probala to
zelenilo u proji, a i proju nisam baš nešto volela sem udrobljenu u mleko i to
retko...
Pomalo sam smešna
sama sebi kako zaboravljam da sam alergična na koprive, dok berem tananom rukavicom i malo malo pa trljam ožarene
prste, kao da perem ruke... Još smešnija sam sada dok spremam koprivnjak... Red
smese za projanicu, red uprženog luka i probarene, pa usitnjene koprive izmešane
sa sirom koji je stajao u čabrici sa paprikom somborkom i domaćim jajima, pa
opet red smese za projanicu...
Prva kopriva ove
godine na život i na zdravlje, opet da pomenem reči starih, koje su skoro zaboravljene...
Usput se podsećam recepta za losion od koprive koji sam kao dete čula, gde se
stavi šaka koprive, pola litra vode ( najbolje je kišnica) i četvrt litra jabukovog
sirćeta ( od jabuke divljake ili kolačare, najbolje)... Provri se voda, preliju
se koprive, ostavi tako da se ohladi... Iscedi se čaj od koprive, doda sirće i
stavi u flašu umotanu, da svetlost do tečnosti ne dopire... Nakon svakog
pranja kosu isprati i usput teme masirati... Ovakva uputstva sam slušala od baba Cole koja
je umrla sa oreolom kika oko glave u valjanim godinama ( tada mi je rekla da
nikada ne smem da kažem, kada je se setim, da je starost dočekala)... Možda se
ovog losiona ne bih ni setila da pre neki dan nisam srela ženu srednjih godina
koja je nakon izlaska od frizera, izgledala kao da ima proređenu mahovinu na
glavi... Jes vala, nekada davno su travke pomagale, lečile, hranile, od bolesti
branile, a sada... Eh sada, opet je to neka druga priča...
Nada Petrović
Нема коментара:
Постави коментар