Judino
i babino uvo
Sve
pečurke su jestive samo neke jedanput, mudrost koja mi pade na pamet dok mi je
sin pružao Judino uvo... Isto je bilo kada je doneo i Babino uvo.... Za to babino
uvo pamtim da me je baba iz komšiluka kao dete jurila i hvatala da mi obraze
namaže i usput je ponavljala: „Na život i na zdravlje“... Sada mi pomalo smešno
kada shvatim da je ta baba tada imala pedeset i neku godinu, sada su to dame
u najboljim godinama... Ali nisam htela o tome... Probala sam ta ušeta ( :) ) i
jestiva su... Čak sam nešto pročitala ( i naučila) dok sam vagala da li da
zagrizem i lično se uverim da li su jestive ili ne...
Judino
uvo, šumsko uvo ili zovino oko je lekovita pečurka koja raste na starom
drveću zove. (U
Kini se upotrebljava preko 1000 godina kao jestiva gljiva, a u tradicionalnoj
medicini kao lekovita.)
Lekovita
svojstva:
Ova
gljiva ima možda najjače lekovito dejstvo na krvne sudove. Koristi se za
poboljšanje protoka krvi i lečenje krvarenja iz hemoroida, materice, zatim kod
krvavih stolica i dizenterije. Primenjuje se kao imunotonik, kod lečenja
visokog nivoa holesterola i triglicerida, kao zaštita od radioaktivnog
zračenja, a takode i kao protivuotrov kod trovanja pečurkama. Značajno je i
njeno dejstvo na poboljšanje fizičke i mentalne aktivnosti.
Oprez:
Za
razliku od drugih lekovitih gljiva, Judino uvo se mora koristiti u vrlo malim
količinama. Dozvoljeno je 150gr svežih ili 15gr suvih nedeljno. Judino uvo ima
i kontraindikacije. Ne smeju ga koristiti trudnice, dojilje i žene koje žele da
zatrudne.
Recept
za lečenje starih i krvarećih hemoroida:
Napraviti
lekovitu pastu od suve gljive samlevene u prah i prokuvane i ohlađene vode.
Staviti na čistu gazu i priviti na hemoroide. Menjati gazu sa pastom 2 puta
dnevno
Recept
za slatko:
Ušpinujte
1kg šećera, 2dl vode i sok od jednog limuna. Tome dodajte dve šake judinih
ušiju, koje ste prethodno blanširali 5 minuta. Prokuvajte zajedno gljive i
šećer još 10 minuta skidajući penu. Prekrijte vlažnom krpom dok se ne ohladi, a
onda sipajte u tegle. Ovo slatko se jede samo jedna kašičica dnevno...
Napomena:
Jestiva je i u potpuno prirodnom stanju. ( Probala sam je živu i nije nešto naročito... Možda zbog osećanja da sam žvakala nečije uvo... )
Babino
uvo... Znam samo da je teška za želudac i da zato treba da se bude obazriv
koliko se jede... Za lekovita svojstva nisam pronašla podatak iako ih verovatno
ima po principu svaka biljka je lek za nešto ako se zna za šta i kako da se primeni...
Napomena: pre korišćenja je potrebno da se ova pečurka izdinsta ili
skuva...
A
sada ekstrat od gljiva koji se koristi kao začin za spremanje jela... ( Ovo je samo podsetnik za aromatične pečurke, kod ovih ranoprolećnih i nisam baš neku aromu osetila)
Sitno
izrezane gljive dinstamo na tihoj vatri dok ne puste svoj sok. Ovu tečnost
ocedimo u posebnu posudu, a na smešu dodamo vodu i dinstamo još 15 min. Ponovo
procedimo tako kao kroz sito. Tečnost pomešamo i posolimo (1l. tečnosti 2
kašičice soli). Sok se dalje kuva do gustine sirupa, zatim ga hladimo i nalivamo
u sterilne flaše, koje hermetički zatvaramo. Dobro sterilisano i na hladnom
može trajati i do 4 meseca, a koristi se za začin jelima (sprema se od
aromatičnih gljiva).
I za
kraj... Pročitajte još jednom mudrost iz prve rečenice...
Tekst i fotografije Nada Petrović
Нема коментара:
Постави коментар