Tuga i Tužna Morava
Postoje
knjige, filmovi, serije, koje u nama traju i opstaju... Pre pet godina snimljen
je dokumentarni film „Tužna Morava“... Tog filma sam se setila pre dve godine
kada je bila poplava, pre nekoliko dana kada su iznova poplavljena mnoga
domaćinstva, ali i danas dok sam šetala bagremovom šumom, probijajući se kroz
šipražje, na mestu gde su do pre dvadesetak godina postojale njive... Naime,
naišla sam na plastićnu prednju masku za automobil, valjda se to tako zove... Nigde
prilaznog puta za automobile, nigde reke koja bi naplavila, tornada u ovim
krajevima nema da bi vetar mogao tako nešto da podigne i prenese, znači neko je
iz bogtepita kojih razloga prepešačio minimum dva kilometra da bi to baš tu bacio...
Nedaleko odatle, na dvadesetak koraka od potoka neko je našao za shodno da pali
kablove da bi pokupio bakar... Iako je verovatno nekoliko dana prošlo od
paljenja još uvek su pekle oči od kiseline ili koječega koja je izbijala iz nakvašenog
pepela...
I
pade mi na pamet... Kada bi one nebrojene komunalce angažovali za nalaženje
svih onih koji prave divlje deponije, koji izručuju komunalni otpad u reke,
koji od naše lepe domovine stvaraju smetlište u kome smo prinuđeni da živimo...
Kada bi pohvatali te socio i ekološki retardirane i kazne im naplaćivali, tada
bi se imalo dovoljno para da se rečna
korita očiste i još da pretekne za snimanje edukativnih filmova o reciklaži...
Kad
pomenuh reciklažu, pre nekoliko dana sam pročitala da se u svetu jedna trećina
skoro celokupne kupljene garderobe (jednom il’ ni jednom obučene) baci... I
pitam se šta li se kod nas baca ako su se ( ovo samo kao primer) pre nekoliko
dana u jednom našem gradu pobile dve žene u prodavnici polovne robe zbog jedne
bluze... I vratih se filmu „Tužna Morava“ i prisetih da su najgori otpad plastične
kese i flaše... Pa eto još jedne mogućnosti da se dođe do para... Plastične
kese i flaše naplaćivati kao što je naplaćena Svetom Petru kajgana, pa tim
novcem stimulisati one koji žele i mogu da nešto dobro urade...
Ali,
da ne dužim dalje... Pogledajte i sami... Gledajte i tugujte zajedno sa tužnom
Moravom...
https://www.youtube.com/watch?v=xob8CPtYpIw
Nada Petrović
PS.
Fotografije su pokupljene sa neta (novimagazin)...
U potpisu je stajalo samo: autor MP
Zaista je tužno! Nisam sigurna da li je nemarnost, navika da se baci gde se stigne, ili nešto drugo. Tužno je! Imam komšiju, samo nas ograda deli, koji je od svog dvorišta napravio pravu deponiju. Razumem ako neko nešto skuplja za reciklažu, ali on samo dosaje. nikad ništa ne odnosi. To su gomile đubreta koji se takvom brzinom povećava, da se plašim da će uskoro i preko međe da počne da slaže. Toliko o našim navikama.
ОдговориИзбришиOn stavlja u SVOJE dvorište... Ovo je bačeno u NAŠE reke... :)
Избриши